GRBA band
06.12.2006., srijeda
Jebeno novi post...
|
...koji vjerojatno neće bit dobro posjećen jer se u zadnjih misec dana na ovom blogu nije ništa događalo, malo san se sjeba i tako. Eto javljam vem se iz vojne baze lora gdje sam naučio da je uvjek bolje koristiti tekući sapun. Ma zajebajen se. Nego eto, još dva miseca do novih bubnjeva Pearl Export. Dupla pedala, četri činele od kojih jedna chinese (najzavodnija na koju se svaki bubnjar navuče zbag onog zvuka - "čš"), četri prjelaza, fus mašina i sve šta mi triba. Roken rol. Siniša me ode zave da se nađemo al nikako neman sriće uvik mi nestane love na mobitelu ili neko sranje me zajebe. U subotu mu je prisega pa će nakon prisege bit slobodni popodne od 15:00 svaki dan, a za sada su u vojarni u sobama i nesmu prnit. Vidin ih ujutro kako metu lišće po bazi. Ma pomeli su oni prvi dan sve a sad okolo samo hodaju s metlama i zajebavaju se. Ma bit će sve dobro samo ja mislin da ću ja u civilnu jer mi se ne da bit zatvoren u jebenoj bazi - napravit cu skandal ili cu se skinit gol i drkat metlu. Bolje završit u općini ili u vrtiću pa gledat malu dicu. Nego mnogi već znaju da je snimanje headenemy-ja na samome kraju i da bi se možda za koji tjedan moga zavrtit ili u rockatanskog ili na nekom takvom mistu. Ovom prilikom samo htio reć da ne idete u Art Caffe jer se temo iza onog paravana od mladeži skrivaju vlastiti interesi. Naime grad Makarska je dužan nekim ljudima za razglas kojise koristio priko lita i tako su im ustupili art da oni čiji je razglas mogu zarađivat na piću. Evo ovo pišem samoda znate o čemu se radi. I opet, još jednom se vlastiti interesi pojedinaca o kojima ne želim raspravljat (jer nisi oni krivi nego naš lipi grad) lome priko leđa mladeži i pun mi ih je kurac. Ja sam kao predsjednik udruge PUK - Makarska osjeća potrebu za ovih zadnjih par rečenica jer ne želin da nas jebu u zdrav mozak. Nećemo dat da nas zajebu i da se opet sve vrti oko nas i oko para koje mi nećemo ni primirisat. DOM MLADEŽI NE POSTOJI. Dudlaši koji su svirali u subotu u Art Caffea svirali su za dva besplatna pića umisto da im se omogućila bar gajba pive ili nešto u normalnoj količini i na kraju krajeva bolje da su im rekli da neće uopće imat besplatno piće nego to jedno jadno jebeno piće od kojeg samo još više ožedniš i samo te sjebe. To je na neki način ponižavajuće, jer kao prvo pristali su svirat besplatno ka za "dom kulture" ili ti ga "dom mladeži" nazovitega kako god hoćete ali to je sve osim toga kako bi ga nazvale gradske vlasti i neki koji povlače paravan. Čim se javi prva prilika da demantiram neku izjavu nekog našeg "političara" učinit ću to i nije me strah. Napokon nešto napravin i opokrenen a oni opet po starom. Ne znaju da se igraju s vatrom i da bi mogli dobit po tamburi. Kako god se udruga činila malom i mladom pre zajebani sunan članovi s kojima se nitkoneće zajebavat. Zato apeliram (jesam služben haha) da se prestane ić u Art Caffe jer to nije onaj Art koji nama treba. Ovo je iskomercijalizirana verzija koja nema veze s nama. U ovom Artu mladež je postala objekt subjektima koji su u ovom slučaju negativci. Otiša san zadnji put u Arta kad su svirali dudlaši i jeba te bog bilo mi ih je ža. Zar se sve mora pokvarit, ama baš sve. I kad se javi neka grupa ambicioznih mladih ljudi koji imaju muda nešto napravit odma ulete u nekakvu prevaru i niz sjebanih situacija. Neće ić, neće, SAD SAM LJUT U PIČKU MILE MATERINE.... |
30.06.2006., petak
SRANJA SE DOGAĐAJU
|
Dugo nisam pisa na blogu ništa, al jučer se dogodilo takvo sranje da jednostavno moram napisat nešto o tome. Jučer sam se naša sa Mirom, Jelenom i Pakom u nekom klubu di se izlazi u Podgori. Sidili smo i pričali. Ja sam posudio od Pake narukvicu sa kilerima. I kako smo pričali neko je počeo pričat o zadnjoj ne baš uspješnoj probi Scrap Irona (ili Snichela, Rammsteka, kako god želite). Odjednom smo ja i Jele počeli srat jedno drugom, Miru ništa nije bilo jasno i ja sam se odjednom diga i otiša jer bi sigurno izgovorio svakakvih sranja, a onda sam skonta da je ustvari najveće sranje to što san otiša. Onda je za mnom doša Miro i sav uspaničen povika: "Divkoviću, ovo je važno... ostala ti je Pakina narukvica na ruci!" Onda, dok sam skida narukvicu i dava je Miru da je on vrati Paki koji je osta sidit unutra, vidio sam da izlazi Jelena i neznam zašto pita sam je: "Di ćeš?", a ona je rekla "Doma!". Sve se dogodilu u 100 sekundi (...time is burning fast...). Ja sam s Mirom razgovara o bendu jer se činilo da se bend upravo raspa. Pa smo je i Miro odlučili pravit novi bend jer ja i on imamo isti ukus u muzici za razliku od Jelene i Siniše, a i Nina. U pičku mile materine! Prvo smo se žalili šta sviramo samo mejdene i metaliku, a jučer smo imali listu di su udrobljeni hendrix, testament, helovin, blek sabat, metalika, mejdeni, džudasi i misfitsi. Jebem ti ja testament i helovin koji sluša pet ljudi u makarskoj i dvoje u podgori. Za koga ću ja svirat te pisme? I PUN MI JE KURAC SVEGA, NEĆU SVIRAT VIŠE NI SKIM NI SA GRBOM NI SA SCRAP IRONOM JER NISMO SE SLAGALI NI TAMO NI VAMO. MIRO AKO TI SE DA MOŽEMO SVIRAT MALO PO MALO PA ĆEMO NAĆ OSTATAK BENDA KOJI SU SLIČNOG UKUSA ZA MUZIKU. NE KRIVIM NIKOGA AL SVE JE NA KRAJU ISPALO VELIKO SRANJE I GUBLJENJE VRIMENA. U JEDNOM BENDU LJUDI ZNAJU SVIRAT AL SE NE SLAŽU I ONDA SERU, A U DRUGOM LJUDI NEMAJU NI KURCA OD SLUHA I OPET SERU, UGLAVNOM SVI SERU I NE ŽELIM SE ZAJEBAVAT SA TIM JER ĆU IZGUBIUT ŽIVCE I NEKOM RAZBIT TAMBURU. TAKO SE POVLAČIM DOK SU VAM TAMBURE SVIMA ČITAVE. I OVOG BLOGA MI JE PUN KURAC... KAKVA GRBA?!... KRAERAT ĆU NOVI, ZNAT ĆE TE KOJI JE. |
21.06.2006., srijeda
OBOGAĆENI REPERTOAR GRBE
|
1. Headenemy (grba) 2. Total repulsion (grba) 3. Ride The Lightnin 4. Čoban tjera ovčice 5. I hate you 6. Fade To Black 7. Raining Blood 8. Refuse/Resist 9. South Of Heaven 10. Whiplash 11. Turn the page 12. Harvester of sorrow 13. Sex and violence 14. Violent revolution 15. Metal heart |
M E T A L L I C A
|
Metallica je na mom blogu zaslužila dosta mjesta. Slušam ih 10 godina, a zadnjih 5 godina svaki božji dan i nikako da mi dosade. Stvarno su kraljevi. Metallica je sigurno jedan od pet najuspješnijih bendova na svitu, zajedno sa Iron Maiden-om, AC/DC-jem, Rolling Stones-ima i Beatlles-ima. Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u devedesetima, stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća. Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji. U 2003. Metallica je izdala St. Anger, zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen. POVIJEST Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom. Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco. Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth. Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil s dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth. Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala  Posli svirke u Stockholmu (Švedska) rujna 1986. bend se nadao da će uživati u dugoj vožnji do Copenhagena. U autobusu su bila 4 člana grupe zajedno sa bubnjarem Flemming Larsenom, gitara-asistentom John Marshalom i Aidan Mullenom i menadžer Bobby Schneiderom. Vozač iz engleske, koji je bija zaposlen na neko vrime da ih vozi po turnejama, bija je za volanom. U 6:30 ujutru, članovi grupe su se probudili uz jaku buku, vozilo je bilo prevrnuto na stranu. Kirk Hammett, koji se onesvjestio kada je izbačen iz svog kreveta, probudio se i krenuo prema nužnom izlazu. Vanka je naša Cliffa i njegovo beživotno tijelo nagnječeno ispod autobusa. Cliff Burton - glavni basista, kompozitor i član grupe je umro!  Metallicin album "...and justice for all" koji je izdan 1989. posvećen je Cliffu, a neki tvrde i da je black album inspiriran Jamesovim osjećajima prema njemu. Black album koji je izdan 1991. sigurno je album s najsnažnijom lirikom koja je ikad napisana. Šta je bilo, teško da će se ponovit... |
S E P U L T U R A
|
Sepulturu sam počeo intenzivno slušat kad sam pogleda na DVD-u Chaos A.D. To je jedan od najboljih DVD-ova što sam pogleda uz Metaliku u Moskvi, Rok in Rio od Ajron Mejdena i Stil rejning od Slejera. Sepultura je nastala 82. u Belo Horizonteu, južnom Brazilu. I sudbina je bila darežljiva kad je dala Paula JR. (bas), Jairo Guedez (gitara), Max (gitara, vokal) i Igora Cavaleru (bubnjevi) za metal glazbu. Brazilska death metal scena bila je na koljenima kad je Sepultura izdala prvi album 1985. - Bestial Devastation. Album je bio podijeljen sa grupom Overdose i njihovim Seculo XX. Pjesme kao Antichrist i Bestial advestation točno su označili koji je cilj Sepulture, a i njihove legije stalno rastućih fanova su ih razumili. Sljedeći korak je bio njihov samostalni album Morbid Visions iz 1986. Pun dobrih rifova i trajna himna Troops of Doom učinili su ovo remek dijelo poznatim širom Brazila, dajući priliku bendu da ide na turneju. Ali to je bio i zadnji album sa Jairo Guedez-om, koji je nažalost odlučio da ode iz benda. Sepultura je rasla u Brazilskoj sceni velikom brzinom i njihove potrebe za novim lead gitaristom upotpunio je Andreas Kisser, talentirani i pun novina kao nitko drugi, pridružio se grupi. 1987. je obilježena izdavanjem albuma Schizophrenia, primjerni klasik brazilskog metala i vrlo dobro producirani album sa istaknutim pjesmama kao što su Escape to the Void i instrumentalna pjesma Inquisition Symphony. Sada je Sepultura ušla u svačije uho, imajući pozornost vani i u Brazilu. Schizophrenia je rijetka u Europi, prodajući 30.000 primjeraka za koje grupa nije dobila novac i pravo. Kod kuće, grupa je svirala u najnepoznatijim gradovima, kao što je Manaus pokraj Amazone u sjevernom Brazilu. Tražeći slavu, nakon ovog istaknutog albuma, Sepultura je potpisala za RoadRunner Records. Prvi album za RRR bio je 1989. godine a nazvan je Beneath the Remains, krenuo je u pravcu nove metal glazbe. Grupa je snimila album u Brazilu i nije dobila neki novac, odlučili su pozvati producenta Scott Burnsa iz SAD-a. Njegovo iskustvo i znanje bili su potrebni da donesu profesionalizam grupi, učeći ih da rade kao poznati. Burns je miksao i snimio album u SAD-u, što nije učinio nijedan bend iz Brazila. Da bi proslavili Beneath Remains, Sepultura je otišla na svoju prvu internacionalnu turneju. Išli su u Europu kao predgurpa legendarnoj metal grupi Sodom, proputovali SAD, otišli dalje do Mexica proslavljajući svoje ime po cijelom svijetu. Bila je to zapamćena turneja za grupu jer su upoznali neke od svojih idola, Metallicu i Motorhead, prešli preko berlinskog zida prije nego što je hladni rat bio gotov i snimili prvi spot. Inner Self je bila odabrana pjesma, jedna od najboljih pjesama na albumu uključujući i Beneath the Remains i Mass Hypnosis. Biti prva brazilska grupa koja je otišla izvan Brazila je bilo super pa su zato mogli izabrati grupe koje će svirati drugi dio Rock in Rio festivala. Da obilježe provod, njihov sljedeći album Arise iz 1991. imao je očekivajuće izdanje kao rijetki album: Arise Rough Mixes danas je kolekcionarska stvar. Nakon sviranja u Rio de Janerio, grupa je svirala nekoliko besplatnih koncerata u Sao Paulu na Charles Muller stadionu nedaleko od Pacaembu stadiona, kao velika zabava da proslave njihov povratak kući. Nažalost, pred 40.000 fanova,, stvari su izmakle kontroli i jedan fan je ubijen. Ovaj tragični incident doveo je do straha koji je okruživao brazilske producente i pokazao je lošu stranu Sepulturinih fanova. U idućim godinama nastupat će u Brazilu samo nakon teških pregovora. Kako bilo, Arise turneja je bila uspješna po cijelom svijetu. Grupa je svirala u mjestima o kojima nikad nije sanjala da će svirati kao što su Grčka, Japan i Australia gdje je jedan od prvih grupinih singlova izdan pod imenom Third world posse. U Nizozemskoj, Sepultura je svirala na prvom većem festivalu Dynamo Open Air. Oko 100.000 fanova proslavilo je njihova dva koncerta rasprodana u Indoneziji, gdje su dobili zlatnu nakladu sa albumom Arise. Uz singl Third World Chaos, izdani su singlovi za pjesme Under Siege i Dead Embryonic Cells. Dva spota su napravljena sa albuma Arise, a to su Arise i Dead Embryonic Cells, i izdan je kućni video nazvan Under Siege, sa koncerata iz Barcelone. Nakon što je sve rečeno, otpjevano i odsvirano Sepultura je dobila vrijeme za odmor. Njihov najbolji rad izdan je 1993., sa zbunjujućom zabavom u starom dvorcu u Engleskoj gdje su se sastali svi novinari svijeta. Sa Chaos AD Sepultura je unjela još neke novosti u svoj brutalan zvuk, kao neke brazilske bubnjeve u instrumentalu Kaiowas. Territory je bio prvi singl sa Chaos AD. Taj spot je bio snimljen u Izraelu, što je bio korak naprijed za brazilsku grupu. Onda je grupa dobila nagradu za najbolji spot na MTV music awards u Brazilu. Pjesme Refuse/Resist i Slave New World isto su postali singlovi i spotovi i kasnije su ta tri izdana kao kućni video. Ovaj zadivljujući album donio je i zadivljujuću turneju. Također su bili prva brazilska grupa koja je svirala u Rusiji i koja je nastupila na Monsters of rock u Doningtonu, Engleskoj. U međuvremenu u Brazilu još uvijek nije bilo lako ugovoriti koncert zbog onog incidenta u Sao Paulu. Ali zahvaljujući brazilskom fanclubu grupa je napokon nastupila u svojoj državi. Radeći onoliko koliko su mogli, skupili su potpise i nastupili na Holliwood rock festivalu. 1994. Max je napravio projekt sa Alex Newportom iz gruoe Fudge Tunnel. Nazvali su ga Nailbomb i snimili album Point Blank sa specijalnim gostima Andreas Kisser, Igor Cavalera, Dino Cazares (Fear Factory). Nailbomb je snimio drugi i zadnji album dok su svirali na Dynamo open air pred 100.000 gledatelja. Bio je to brzi, ali jaki projekt i dobio je status kulta među Sepulturinim fanovima. Do onda Sepultura je napisala svoj dio prošlosti i glazbe i slavila je desetljeće postojanja, ali grupa je još uvijek imala potrebu za stvaranjem, izumljivanjem i prelaženjem na viši nivo. I otišli su na viši nivo kad su 1996. snimili novi album nazvan Roots. Odmah se vidi po imenu albuma od čega su članovi dobili inspiraciju. Mnogo brazilskih osoba moľe biti nađeno u ovom albumu, ali najjače je bez sumnje ono sa brazilskim narodnim plemenom Xavantes. Grupa je živjela nekoliko dana sa plemenom i snimila pjesmu Itsari. Pjesme Rotts bloody roots, Attitude i Ratamahatta svi su postali singlovi i spotovi. Prvi spot je bio snimljen u Salvadoru, gradu u kojem se rodio Brazil. Attitude spot prikazuje Gracie family, brazilske sport legende, i izumitelje brazilske Jiu-Jitsu. Ratamahatta je pjesma na portugalskom i gostuje brazilskog bubnjara Carlinhos Brown. Spot za tu pjesmu dobio je nagradu za najbolji spot na MTV music awards u Brazilu, to je jedinu spot Seputlure u kojemu nema ljudi. Grupa je onda izdala dvostruki prošli album nazvan the Roots of Sepultura, sa običnom verzijom Rootsa i sa poviješću grupe na drugom CD-u. Roots turneja je trebala početi i imala je gostovanja na nekoliko velikih festivala. Grupina putanja je bila vrlo naporna. Tragedija je uhvatila grupu kad su nastupali na Monsters of rock u Donningtonu, Engleskoj. Dobili su tužnu vijest da je umro bliski član Seputlure, sin grupinog menadžera i Maxovog pastorka Dana Wells. Brzo koliko bilo moguće Max je odletio u SAD i grupa je morala po prvi put svirati kao tročlana grupa, u jednom od najvažnijih koncerata u karijeri. Neki muzičari su im pomogli pa je grupa uspjela, bili su povrijeđeni i tužni, ali nisu napustili svoje fanove taj dan. Publika je razumjela situaciju i dala poštovanje grupi sa minutom ćutnje. Nakon ovog koncerta Sepultura je otišla na odmor i dala zadnje poštovanje Dani, ali se brzo vratila na turneju. Grupa je napravila produžene i uspješne koncerte tijekom ove turneje, ali ubrzo su se osjetili zategnuti odnosi među članovima. Nekad se nisu slagali sa menadžerom. Nažalost, menadžer im je bila Maxova žena i nisu se mogli slagati jedni s drugima. Dali su prijedlog da Maxov menadžer bude njegova žena. Umjesto toga Max je odlučio napustiti grupu. Grupa je morala da prekine ostatak turneje i budućnost grupe je bila neizvjesna. Oporavljajući se od šoka, znali su da ne smiju završiti ovako rano i ostaviti svoje fanove, za neke je Sepultura samo grupa, ali ona je i ideologija.  Ubrzo su počeli raditi kao trojac na novom albumu. Max je osnovao novu grupu Soulfly. Igor, Paul i Andreas našli su novi put u svojoj glazbi. Ovaj put je doveo mnoge promjene na Paulovom basu, a Andreas je pjevao za neko vrijeme, i kao nikad nije pjevao, tako mu nije išlo dobro. Sepultura je raspisala audiciju za novog pjevača. Demo kazete stizale su u RR iz cijelog svijeta, a proces odabiranja bio je vrlo težak. Mali broj vokalista bio je dobar u pjevanju. Svaki od njih dobio kazetu na kojoj je dobio neke pjesme koje je morao otpjevati, uključujući i pisanje nekih tekstova prije sastanka sa grupom. Zadnja audicija bila je u Brazilu. Odmah od početka grupa je bila zadivljena sa Derrick Greenom. Derrick se osjećao ugodno u Brazilu, postao je nogometni fan i dobro se slagao sa grupom. Derrick je bio čovjek kakog je Sepultura tražila i postao je član porodice. Kad im se Derrick pridružio, većina pjesama je bila napisana, samo su vokali nedostajali, a grupa je bila u žurbi da napravi novi album. Još uvijek su radili sve najbolje i Against je izdan 1998. Kao vrlo emocionalan album, Against se pokušava približiti starom zvuku Sepulture i dobiti povjerenje svojih fanova. Mnogi gosti su bili na albumu. Zatim je došlo vrijeme da se fanovima kaže istina da Sepultura nije mrtva nego da živi. Taj događaj je obilježen početkom turneje Noise Against Hunger. Derrick je bio u nekoliko grupa prije, ali nikad nije imao takve fanove. Sepultura je snimila za BARULHO CONTRA FOME svirajući neke koncerte u Californiji pod imenom Troops of Doom. BARULHO CONTRA FOME je bio ogroman uspjeh. Nekoliko Sepulturinih gostiju je sviralo s njima, ispred 30.000 gledatelja koje nikad neće zaboraviti. Mike Patton putovao je iz Italije do Sao Paola samo da svira s njima. Jason Newsted došao je iz SAD-a. Xavantes Indians su došli također. Carlinhos Brown otišao je iz sunčane Bahie da pjeva Rattamahata ponovo. Jairo se ponovo pridružio grupi a i horor legenda Coffin Joe blagoslovio je grupu svojim zlim potezima. Fanovi su dobro pozdravili dolazak Derricka u Sepultribe. Singlovi Tribes, Against i Choke su izdani kao singlovi. Against turneja je bila uspješna, dolazeći u sve zemlje svijeta. Sepultura se pridružila thrash legendama Slayeru kako bi išli na turneju s njima stajući na kraj izjavama da se te dvije grupe ne vole. Nakon velikh želja Sepulturinih fanova, došla je opet u Brazil da svira pred svojom publikom. Čim je turneja bila gotova bacili su se na rad na novom albumu. Godine Againsta bile su dodatna energija da se napravi Nation. Andreas, Paulu, Igor i Derrick sami su napisali album stvorivši utopijski svijet - specijalno mjesto za: fanove, prijatelje i porodicu. Tekst pjesme Sepulnation objašnjava to da je njihova muzika njihovo oružje. Nedavno je izaša i novi album Roorback. |
08.06.2006., četvrtak
Sviđa mi se ova stvar (a nije metal)!!!
|
Music Video Codes by VideoCure.com |
30.05.2006., utorak
PAUL McCARTNEY JE MRTAV VEĆ 40 GODINA!
|
Fizička smrt najpopularnijih izvođača često je znala biti negirana od strane obožavatelja. Elvis Presley i Jim Morrison i danas imaju sljedbenike koji će otvoreno reći kako vjeruju da su njihovi idoli živi, te da je njihova smrt lažirana zbog viših ciljeva. No, što napraviti ako je jedan od najistaknutijih svjetskih glazbenika, ujedno član najveće i najvažnije grupe svih vremena, zapravo mrtav već 40 godina? Njegova grupa - The Beatles, službeno se raspala u travnju 1970., a on - Paul McCartney, već je četiri godine bio mrtav. Jedna od najstarijih teorija zavjere u pop-svijetu tvrdi da su The Beatlesi izgubili jednog člana puno prije nego što je Mark Chapman u prosincu 1980. ispalio kobne hice u Johna Lennona. Sve je započelo 12. listopada 1969. kad je Russ Gibb, DJ radijske postaje WKNR-FM iz Detroita, zaprimio neobičan telefonski poziv osobe koja se predstavila kao 'Tom' rekavši kako neki albumi grupe sadrže skrivene tragove izravno sugerirajući smrt Paula McCartneyja. Dakle, što se dogodilo u 'paralelnoj povijesti'? Napustivši studio, 9. studenog 1966., Paul je sjeo u bijeli sportski Aston Martin i ne obraćajući pažnju na svjetla semafora, te srijede u 5 sati ujutro doživio prometnu nesreću (kažu da je sletio s ceste i razbio se o stijene na dnu provalije) koju nije preživio zbog teških ozljeda glave. Drukčija verzija iste priče spominje i autostopericu Ritu zbog čijih je pokreta glavom za vrijeme vožnje, Paul McCartney doslovce izgubio glavu. Pojedinosti nesreće nikad nisu bile javno objavljene, jer u tom trenutku nikome nije odgovaralo da beatlemanija okonča, stoga je održan natječaj za Paulova dvojnika, čiji pobjednik nikad nije javno obznanjen. A pobjednik, izabran u strogoj tajnosti, bio je izvjesni William Campbell, kanadski glumac gotovo savršeno nalik pokojniku. Manji detalji (nos i brada) ispravljeni su plastičnom operacijom, ali William je imao ožiljak iznad gornje usne kojeg se nikako nije moglo ukloniti i upravo taj ožiljak je znak raspoznavanja između Paula i njegovog dvojnika. Show se morao nastaviti…  Naravno, poznato je da su The Beatles upravo 1966. odustali od predviđene turneje, vjerojatno iz razloga što dvojnik još nije bio spreman, te bi, kao takav, bio vrlo brzo raskrinkan. Ono što je još zanimljivije jest odluka članova benda o promjeni imidža: Pustili su brade kako bi neprimjetno uvođenje Paulovog dvojnika (brada i brkovi su fantastično prekrili sporni ožiljak) proteklo što bezbolnije i bez negativnog publiciteta. I premda se Paulov dvojnik skrivao iza brkova i brade, savjest je mučila Lennona, Harrisona i Starra, te su na ovicima svojih ploča i u tekstovima svojih pjesama sustavno uvjeravali publiku u ono što javno nikad nisu smjeli priznati. Prvi, ujedno i najveći trag jest antologijski omot albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", prvog albuma snimljenog nakon Paulove nesreće, a objavljenog 1967. Album prikazuje članove benda odjevene u odore nalik vojnima kako stoje pored bubnja s naslovom albuma, okruženi gomilom poznatih lica. Vezano uz tragove i skrivene poruke, napominjem da bi najbolje bilo potražiti ploču po antikvarijatima, na njoj je sve jasno vidljivo.  U desnom uglu albuma, žutim cvijećem, odmah ispod imena grupe formiran je oblik bas gitare, koja je, kao što znamo, Paulov instrument. Međutim, premda bas gitara ima četiri žice, ova ima samo tri, jasno referirajući na broj preživjelih članova. Nadalje, to isto žuto cvijeće formirano je da tvori riječ PAUL? propitkujući Paulovo postojanje. Sad obratite pažnju na lutku desno odjevenu u prugastu majicu s natpisom 'Welcome The Rolling Stones'. Model autića u njezinom krilu identičan je stvarnom modelu koji je u smrt odveo McCartneyja (autić je i usmjeren prema crveno-krvavoj napisanoj riječi 'Stones'), a na lutku naslonjena je vozačka rukavica. Nadalje, ispod lutkine lijeve noge nalazi se bijela vaza sa žutim cvijećem, no ako znate da ondje trebate vidjeti bijeli auto kako pada niz liticu sa stražnjim dijelom u plamenu, s čovjekolikom figurom koja iz njega ispada, vidjet ćete upravo to. Ispod slova T u riječi imenu grupe nalazi se figurica Šive, Razaratelja, hinduističkog boga smrti (Šivu nije tako jednostavno opisati, tako da ovo 'bog smrti' uzmete s rezervom), čija ruka direktno pokazuje na Paula, a kad smo se već dotakli religije, otvoreni dlan iznad nečije glave u nekim kulturama simbolizira smrt, a upravo je iznad Paulove glave otvoreni dlan komičara Issyja Bona. Obratite pažnju i na same članove benda, ne izgleda li Paul McCartney nekako dvodimenzionalno u usporedbi s ostalima, kao da je napravljen od kartona? I zašto on jedini drži crni instrument u ruci? A ako vam ovo nije bilo dosta, pokušajte iduće: Uzmite zrcalo, postavite ga horizontalno po sredini bubnja, točno po sredini riječi LONELY HEARTS tako da odražava gornju polovicu bubnja, onu gdje piše PEPPERS. Spojite li tekst s omota i njegov zrcalni odraz, dobit ćete ovaj tekst: I ONE IX HE DIE… 'I ONE IX' je 11/9, datum Paulove smrti (9. studenog) kao što kaže ostatak teksta ('HE DIE', između ove dvije riječi je strelica koja pokazuje upravo na Paula).  Idući trag nalazi se na poleđini albuma. Naime, "Sgt. Peppers…" bio je prvi album koji se pojavio s otisnutim stihovima pjesama. Ondje vidimo njih četvoricu, no Paul je jedini koji je leđima okrenut kameri, a interesantno je da Harrisonov palac pokazuje prema uvodnom stihu pjesme "She's Leaving Now", koji kaže: "Wednesday morning at five o'clock as the day begins…" Upravo točan dan i točno vrijeme Paulove smrti. I premda su članovi grupe bili otprilike jednake visine, Paul se na poleđini omota doima višim od ostalih što se tumači njegovim 'uzdizanjem' u zagrobni život, a primijetite riječi pjesme koje prekrivaju Paulovu glavu: Pjesma je "Within You, Without You", a stihovi su "Without You". Također, ako obratite pažnju na prste članova benda, ukazat će vam se jedna neobičnost: Harrison (u crvenom) drži prste u obliku slova L, Lennon (u zelenom) drži obje ruke u hlačama u stilu Ala Bundyja tvoreći tako slovo V, a Starrovi (u ružičastom) prsti su isprepleteni u obliku slova E. Paul (u plavom) okrenut je, kao što smo rekli, leđima, ali nije teško zaključiti da nedostaje slovo O u riječi L-O-V-E. Znate da su stihovi pjesama otisnuti na ploči u tri vertikalna reda i da ih na takav način i treba čitati. No, ako stihove sa "Sgt. Peppers…" albuma čitamo vodoravno s lijeva na desno dobit ćemo sljedeću rečenicu: "Netko te zove, ti odgovaraš prilično sporo - u srijedu u pet ujutro dok počinje dan - život teče u tebi, ali bez tebe - sam si na ulici". I da, jedna od pjesama na ovom albumu zove se "Lovely Rita", a kako se ono zvala kobna autostoperica? I za kraj ovog albuma - fotografija na košuljici ploče prikazuje četvorku s pogledom u kameru. Na Paulovom lijevom ramenu je oznaka OPP (Ontario Provincial Police). Ontario je pokrajina u Kanadi, a William Campbell navodno je neko vrijeme bio zaposlen kao policajac. Ali OPP oznaka snimljena je pod takvim kutom da tvori inicijale OPD, što je kanadska oznaka značenja Officially Pronounced Dead. Daljnje tragove naći ćemo i na albumu "Magical Mystery Tour" (1967.), "White Album" (1968.), te "Yellow Submarine" (1969.), no bilo bi preopširno spominjati svaku moguću fotografiju ili stih pjesme koji bi se mogao dovesti u vezu s ovom pričom. Posebna priča vrti se i oko backmaskinga sa zaista čudnim stihovima, koji se mogu različito protumačiti, no kao što rekoh, backmasking bit će poseban članak. Kad je svima postalo jasno da su The Beatles pred krajem, ultimativni trag ostavljen je na naslovnici albuma "Abbey Road" iz 1969. Čuvena fotografija Iana MacMillana prikazuje četvorku kako prelaze pješački prijelaz ispred studija u kojem su snimali. Na čelu kolone je Lennon, odjeven u bijelo i s dugom bradom, iza njega Starr odjeven u crno odijelo, a posljednji je Harrison, odjeven u plavu radničku odjeću. Između Starra i Harrisona zatvorenih očiju, bos i u raskoraku s ostalima korača McCartney držeći cigaretu u desnoj ruci.  Fotografija predstavlja, ako znate što tražite, pogrebnu povorku: Lennon je svećenik (neki kažu i bog), Starr je ili ožalošćena rodbina, ili pogrebnik, McCartney je mrtvac (zatvorene oči i bez cipela), a Harrison je ukopni radnik, što bi rekao Željko Pervan - grobokop. Nekima je ovo ključna fotografija koja pokazuje da je McCartneyjevo mjesto zauzeo dvojnik. Naime, McCartney je ljevoruk, no ovdje cigaretu drži u desnoj ruci. S lijeve strane ulice parkirana je bijela 'buba' (engl. Beatle) s registracijskom oznakom LMW 28IF. LMW tumači se kao Linda McCartney Weeps, a 28IF je broj godina koje bi Paul imao da je (IF) još uvijek živ. Iza 'bube' nalazi se još jedan auto koji kao da cilja u Paulovu glavu, a s desne strane parkirano je crno vozilo - može biti taksi, a može biti i pogrebno vozilo. Vratimo se na početak priče i u stvarni svijet: Nakon što je vijest 'procurila' u javnost, stvari su se zakomplicirale do te mjere da ju je 'pokojnik' morao nekoliko puta demantirati. Pravi povod pričama bila je McCartneyjeva motociklistička nesreća 1965. u kojoj je porazbijao sve zube i zaradio ožiljak iznad usne (zbog toga i faza s brkovima kako bi prikrio umjetne zube i ožiljak), a vrlo je izgledno da su The Beatles itekako bili upoznati s pričama o Paulovoj smrti, pa su sami, namjerno, majstorski podmetali 'tragove' (Nije to ništa čudno, kad je Lennon saznao da se njihovi stihovi proučavaju na fakultetu napisao je posve besmislenu pjesmu "I Am The Walrus" iz čiste pakosti). Koja god istina bila, jasno je da će zaljubljenika u ovu teoriju biti onoliko dugo koliko bude živjela glazba The Beatlesa. |
26.05.2006., petak
DIVJI GUDIN
|
MISTO RADNJE: Gornja Podgora ("selo") VRIME RADNJE: Točno ponoć sa sride na četvrtak LICA: Jelena i ja. OPIS SCENE: Mračina Ja i Jele se spuštamo pješke iz sela oko ponoći jer smo bili kod jednog prijatelja iz razreda koji je gore peka meso i malo smo pili. Oko nas je sami mrak. Jedina svitla koja su se vidila bila su ona s Brača i Hvara. Kako je bila baš prava mračina ja san priča neke sotonističke priče koje Jele nije tila slušat. Moran priznat da ni meni nisu dobro sile. I tako idemo polako ja i Jele kad se sa strane u jebenoj šumi začuje neko roktanje i lomljenje grana. U pičku materinu! pomislih i reko Jeleni na glas U PIČKU MATERINU! dok je Jelena u istom trenitku izgovarala AJME! Skupili se ja i Jele ka' da smo dica iz vrtića i gledamo u onu jebenu mračinu. Tad se Jelena sitila da bi se mogli popet na jednog fiću koji je bija ostavljen tri metra do nas pa smo to i napravili. Po lomljenju grana i po dubokom zvuku koji je ispušta gudin ima je sigurno 150 kila, šta je teže od mene 35 kila pa je normalno zaključiti da kad smo se popeli na fiću krov više nije izgleda ka prije (isprike vlasniku). Možda vam je poznat osjećej kad igrate lopova i žandara pa kad se ka lopov negdi sakrijete i onda vam se piša i samo vam se piša. Tako je meni bilo na jebenom fići. Jelena se onda lipo okrenila u jednu stranu, a ja udrugu i onda sam dobio dovoljno privatnosti da iz sebe izbacim ono žuto-zeleno. Tia bi se zahvalit i T-com koji nam je omogućio poziv, pa su došli po nas autom i cila mada fakin stvar je bila gotova. |
20.05.2006., subota
SCRAP IRON - Obavjest
|
Dodajemo nove stvari na repertoar i to ove: 1. 2 A.M. (Iron Maiden) 2. Wicked game (HIM) 3. Diamonds and rust (Judas Priest) Još jedna obavjest vezana je za naše pisme, točnije ja i Nino smo napravili četri naše pisme koje ćemo svirat na nekom sljedećem koncertu. Od te četri izdvojio bi dvije koje bi tribali počet učit kad završi matura i sva slična sranja. Jedna se stvar zove "Dobre noge" (Nino), a druga "Ljubav do jaja" (ja). |
17.05.2006., srijeda
BOLESNO
|
Otiđite na blog 4 savršene i posli se klikanjem na logo ispod možete uključiti u klub mrzitelja. Te žene za koje će te čut na "4 savršene" su stvarno bolesne.  |
14.05.2006., nedjelja
GRBA
|
Grba je makarski thrash metal bend. Bend smok okupili Josip Bilobrk (gitarist), i ja (Dario Divković) krajem ljeta 2005. godine. Za drugu gitaru izabrali su Šimu Srzića, bubnjar je bio Milan Ožić, a basiste se niko nije sitija. Bandu su najveći uzori Metallica, Slayer, Sepultura, Pantera, Kreator, Exodus i Anthrax. Kako je Ožić više volio bocu nego palice uslijedilo je njegovo izostajanje s proba, zbog čega je bend odlučio naći novog bubnjara. Za novog bubnjara došao je Nino Ravlić koji je svira u RAVENDARK-u s Bilobrkom prije nego šta je doša u naš bend. Tada je sve krenilo na bolje. Preostalo je još samo riješiti problem s basom. Ja sam tada bio vokal i uzeo sam bas u svoje ruke, no neke pjesme su mi bile teške za pivat i svirat u isto vrime, a neke je bilo teško samo svirat budući da je to bio prvi susret mene i basom. Ubrzo za basistu dolazi Krešimir Škrabić te bend tako djeluje negdje do petog mjeseca 2006. Sljedeći problemi koji su došli bili su oni s bubnjarom, naime Nino je počeo izvodit neke teške prijelaze što se nije svidilo bendu. Nakon svakog takvog prijelaza svi koji su do tog trenutka nešto zajedno svirali izgubili bi osjećaj za ritam. I tako vam se Josip naljutio, a skoro svaki put kad bi samnom svirali neku pismu odsvirali bi je sa nekim minimalnim greškama. Bend se tako složio da Divković s vokala priđe na bubnjeve. Nino je napistio bend. Nakon problema s bubnjarom i budući da je njegov problem rješen žrtvovanjem vokala došli su problemi i s vokalom koji su trajali svega 10-ak dana. Siniši Veli je ponuđeno da bude vokal GRBE na što je on i pristao. I tek sada bend radi ka sat. Pravimo svoje stvari, polako ali sigurno. Prva stvar koju smo napravili zove se Headenemy. Muziku za tu pismu napisa je Šime, a tekst ja. Druga stvar kojoj za sad treba predati važnost je Total Repulsion čiju je i muziku i tekst napisa Josip. Sviramo naravno i prerade, pa bi repertoar za neki skori koncert izgleda ovako: 1. Headenemy (grba) 2. Total repulsion (grba) 3. Ride The Lightnin 4. Čoban tjera ovčice 5. I hate you 6. Fade To Black 7. Raining Blood 8. Refuse/Resist 9. South Of Heaven 10. Whiplash 11. Turn the page 12. Harvester of sorrow 13. Sex and violence |
10.05.2006., srijeda
MOJA NEPREŽALJENA
|
Evo, upravo sam leža i sluša pismu domination i došlo mi je da plačem. Sitio sam se kako sam prije tri godine priča s rođakom kako će se opet okupit. Nisam je već dugo sluša i sad kad čujem ove rifove sitin se da glavnog više nema. Moja nikad prežaljena je osnovana još početkom osamdesetih u sastavu Vinnie Paul, Dimebag Darrell i Rex Brown koji se održao do posljednjih dana. U počecima im je pjevao stanoviti T Lee kojeg je kasnije zamijenio Phil Anselmo što je kvartet koji je petnaestak godina palio razglase. Bend se baš i ne ponosi svojim radom iz osamdesetih - nikad nisu izašla reizdanja tih radova (iako je bend njihov vlasnik), nisu ih svirali na koncertima, a nema ih ni na zbirci najboljih bendovih radova. Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan, pa svirali su glam-rock i izgledali smišno s bilo kojin od dva pivača (otprilike kao Skid Row). Službeni početak benda je s njihovim albumom 'Cowboys From Hell' iz 1990. kojim su pokazali kamo će krenuti metal scena, a koji bi preporučio da poslušate (posebno drugu stvar "domination" i rif na kraju te pisme).  Iako ih radijski ni TV urednici nisu puno volili Pantera je ostavila veliki utjecaj - njihov treći službeni album 'Far Beyond Driven' najekstremniji je album koji je u povijesti dospio na prvo misto Billboarda, a prvi singl s njega - 'I'm Broken' - je najekstremnija pisma koja je došla na prvo misto otužnog hrvatskog Hit depoa (davne 1994. u vrime vladavine hrvatskog dance smeća i još tada nepismenih voditelja i urednika). Frizura, ples i odjeća frontmena Anselma iz ove faze pokrenula je pun kurac oponašatelja, sve zato šta se Pantera uviek ponosila velikom fanovskom bazom. Moderni bendovi kombinaciju energičnosti i melodičnost mogu zahvaliti Panteri (Mudvayne kao prvi, a onda i Poison The Well i Ill Nino).  'Reinventing Hell - The Best Of' je dobar uvid u ono šta je Pantera radila. Tu su svi hitovi - od 'Cemetery Gates' i 'Cowboys From Hell' s istoimenog albuma, 'Mouth For War' i 'Walk' s njihovog neporecivog power metal remek djela 'Vulgar Display Of Power', te 'I'm Broken' i '5 Minutes Alone' s najpoznatijeg albuma 'Far Beyond Driven'. Dva zadnja, meni najlošija albuma 'The Great Southern Trendkill' i 'Reinventing The Steel' predstavljena su sa po jednom pismom, a zbirku zaokružuju 'Where You Come From' s live albuma 'Official Live: 100 Proof' te dvije pisme sa soundtracka - 'Immortaly Insane' s 'Heavy Metal 2000' i 'The Badge' s 'The Crow'. Na bonus DVD-u je 12 spotova od čega je samo jedna live snimka i dvije pjesme kojih nema na audio disku.  Umisto da se blamiraju i sramote prid našin ušima, članovi Pantere su se jednostavno razišli. Pjevač Anselmo je odustao i od Pantere i od svog all-star benda Down te sada samo radi sa Superjoint Ritual. Gitarist Darrell i bubnjar Paul imaju bend Gasoline te još jedan, Rebel Meets Rebel u kojem je i Panterin basist Rex te country izvođač David Allan Coe. Obećali su da će se možda opet okupit... I ja san čeka na to obećanje sve dok gitarista Dimebaga Darella nije snašla jebena sudbina. Ubijen je 8.12.2004. navečer usred nastupa sa svojim bendom Damageplan. Jedan debil se popeo na podij i pucao Dimebagu u glavu, da bi nastavio pucati u njegovo tijelo, ostale članove benda i publiku. Kretan je nedugo zatim ubijen od strane policajca koji se našao u blizini, ali nažalost, uspija je ubit 5 ljudi. Uz Darrella "Dimebag" Abbotta je još jedan član Damageplana ustrijeljen,te neko iz osiguranja. Bilo je i kod nas na vjestima kad su ga ubili. Mater mu jebem, volio bi natuč tog pedera više nego ijednog crnca. Koncert se održavao u Alrosa Villa (Columbus, Ohio) koncertnoj dvorani u sklopu Damageplanove turneje po S.A.D.-u.  Thank you for your music!!! |
07.05.2006., nedjelja
S L A Y E R
 Thrash/speed metal bend Slayer osnovan je u mjestu Huntington Beach, Kalifornija 1982. godine kada su gitarist Kerry King i njegov prijetelj Jeff Hanneman formirali heavy metal cover band sa Tomom Arayom (vokal, bass) i Dave Lombardom (bubnjevi), dva aspirirajuća muzičara. Za manje od dvije godine, grupa je počela svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio Brian Slagel, predsjednik diskografske kuće Metal Blade Records, koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album Show no Mercy je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog sotonizma sa recikliranim rifovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u metalu. Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao Haunting the Chapel EP, koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album Hell Awaits izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je underground osjećaj privukao pažnju rap impresatora Rick Rubina (Run DMC, Beastie boys) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću Def Jam Records da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je Reign in Blood koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu punka i hardcorea sa gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su Necrophobic i Angel of Death imali su približno 250 beatova po minuti. Kroz album se najviše virtualizira speed metal, koji je utjecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog SOTONISTIČKOG i NACI izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem.  Javno izvikivanje je prouzročilo da CBS Records, Def Jam-ov distributer, odbace Reign in Blood, tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz Geffen; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u gold tiraž. Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima Tony Scaglione koji je svirao za Whiplash. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je South of Heaven. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio gold tiraž. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili skoro konstantni tokom kasnih 80-ih. 1990. izašao je Season in the Abyss koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milion kopija i dobijvši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najavili svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju Clash of the Titans, koja je uključivala grupe kao što su Alice in Chains, Anthrax i Megadeth, i uglavnom neke lokalne bendove. 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki live album Decade of Aggression, još jedan platinasti hit. 1992 došlo je do novih problema u bendu. Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom pa je izbačen iz benda. On je zamijenjen sa Paul Bostaphom, koji je prije svirao za Forbidden. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata sa novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na soundtracku za film Judgement Night, radeći sa reperom Ice T na obradi Exploited-ove pjesme Disorder. Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi Divine Intervention. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je thrash metal još uvijek popularan u '90-im. Divine Intervention donio je opet loše ocjene zbog arta na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi skoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar Bostaph otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu The Truth About Seafood. Njegova zamjena je došla iz grupe Testament. Bubnjar John Dette nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mijeseci zapravo. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album Undisputed Attitude koji je sadržao obrade klasičnih punk bendova kao što su Minor Threat, D.I. i GBH. Sljedeći album bio je Diabolus In Musica koji je idan na ljeto 1998. za Columbian Records. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Zadnji Slayerov album izašao je u 2001. godini, a zove se God Hates Us All. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru bar malo promijeniti svoj stil, i samim tim su postali malo naporni za slušanje. Nakon njega u grupu se vraća bubnjar Lombardo. |
